Univerzitet
na ulicama

Predgovor

Zahvalnost

  Uvod

Prvo poglavlje
Vođeni Svetim Duhom

Drugo poglavlje
Slušanje srca 

Treće poglavlje Hodao je među ljudima 

Četvrto poglavlje Zašto treba propovedati 

Peto poglavlje
Kako da svedočimo

Šesto poglavlje
Prilaženje


Sedmo poglavlje
Vreme potrebno za spoznaju srcem

Osmo poglavlje
Izgradnja mosta

Deveto poglavlje
Pripremna molitva

Deseto poglavlje
Propovedanje o Hristu

Jedanaesto poglavlje
Ljudi i mesta

Dvanaesto poglavlje
Propovedanje članovima bandi i noću na ulicama

Trinaesto poglavlje
Evanđeosko staranje

Četrnaesto poglavlje
Molitveni jevanđelizam

Petnaesto poglavlje
Propovedanje preko telefona

Šesnaesto poglavlje
Stihovi o spasenju

Univerzitet na ulicama lekcija

Zahtev za dobijanje besplatnog sertifikata

   


Univerzitet na ulicama

Dvanaesto poglavlje

Propovedanje èlanovima bandi i noæu na ulicama

Propovedanje noću na ulicama i u ozloglašenim kvartovima je veoma uzbudljivo. Oni koji su pozvani u ovaj vid propovedanja moraju očekivati da će sresti ljude bez nade i ljude kojima je Hrist zaista potreban. Osećam da je na ulicama drugačija atmosfera u različita doba dana. Tokom dana svi su užurbani i često izgledaju isuviše zauzeti da bi razgovarali sa vama. Međutim, tokom večeri, noću i vikendom, ljudi su opušteniji i spremniji da saslušaju vaše propovedanje. Mnogi su nas do sada pitali kako da propovedaju članovima bandi i noću na ulicama. Nadamo se da će vam ovo poglavlje i primeri u njemu dati hrabrost i znanje koje će vam pomoći da propovedate onima koje drugi često osuđuju. Ovo poglavlje namenjeno je samo odraslima koji su pozvani u ovaj vid propovedanja. Moj lični poziv odveo me je u ozloglašene kvartove mnogih gradova Amerike i noću na ulice. Bez ovog poziva od Boga i ljubavi za sve ljude, nikada ne bih načinio korak u mnoge kvartove u kojima se sada prijatno osećam.

Ja zapravo smatram da je lakše propovedati noću i veoma je zabavno biti okružen svim predivnim svetlima, uzbuđenjem, očekivanjem šta će se sledeće dogoditi.  Svima uvek kažem: “Olakšajte sami sebi.” Ako ste pozvani i spremni za noćno propovedanje ili propovedanje članovima bandi, preporučujem da počnete propovedajući u blizini restorana i drugih javnih mesta na koja vas Hrist uputi. Umesto odlaska usred mesta okupljanja bandi, predlažem vam da im omogućite da oni sami vama priđu tako što ćete propovedati na javnim mestima koja oni često posećuju. Uskoro ćete primetiti da postajete opušteni među onima kojima ste želeli da propovedate. Kad jednom postanete bliski sa raznim ljudima i oni sa vama, osećaćete se prijatno na ulicama kuda god vas Gospod povede.

2 Korinćanima 4
3 Ako li je pak pokriveno jevanđelje naše, u onima je pokriveno koji ginu;
4 U kojima Bog sveta ovoga oslepi razume nevernika, da im ne zasvetli videlo jevanđelja slave Hristove, koji je obličje Boga koji se ne vidi.
5 Jer sebe ne propovedamo, nego Hrista Isusa Gospoda, a sebe same vaše sluge Isusa Gospoda radi.
6 Jer Bog koji reče da iz tame zasvetli videlo, zasvetli u srcima našim na svetlost poznanja slave Božije u licu Isusa Hrista.
 

Vaša propovedanja na ulicama treba da budu usmerena ka mladima. Biblija iz koje čitate i koju poklanjate trebalo bi da je novijeg prevoda, ili bi trebalo da im pojasnite pasuse koje čitate iz starijeg prevoda. Ako im samo čitate direktno iz verzije starijeg prevoda, brzo ćete izgubiti njihovu pažnju, jer neće razumeti arhaični stil jezika. 

Ne bih preporučio da ikoga primite da povezete sa ulice. Droge i ilegalnog oružja ima na svakom koraku i možete se naći u nevolji ako vas zaustavi policija i ako osoba u vašim kolima poseduje drogu ili oružje. Morate biti pažljivi i kada primate nešto od neke osobe na ulici. Jedan moj prijatelj beskućnik pokupio je jednom sa ulice neku lulu i kada je bio uhapšen, pronašli su mu lulu u ruksaku. Nije ni znao da je na luli bilo tragova droge. Tako se, samo zbog te lule, njegovo uobičajeno informativno privođenje u policiju pretvorilo u šestomesečni pritvor.  

Ja nikom na ulici ne dajem novac. Ako je potrebno, odem sa nekim u restoran ili mu kupim hranu ili flašu vode i dam mu. Hrišćani imaju obavezu da hrane gladne i ja vas ohrabrujem da pomažete nesrećnima. Imajte uvek uz sebe adrese i brojeve telefona raznih službi za brigu o ljudima koje pomažu ljudima u nevolji. Često je mnogima, kada priđu Hristu, potrebno mesto na kome će ostati izvesno vreme kako bi se sklonili iz prethodnog okruženja. Ne bih preporučio ni da vas ljudi sa ulice ikuda povedu. Ja uvek ostajem na dobro osvetljenim mestima i nikuda ne odlazim sa njima. Ako to činite, možete se naći u opasnoj situaciji ili neznajući upasti na tuđi posed. Budite veoma oprezni i kada prelazite ulicu. Kada prelazite ulicu u nekom ozloglašenom kvartu, ne očekujte da će vas neka kola propustiti na prelazu. Pazite se i na ulicama, trotoarima i u prolazima. Takvi kvartovi su puni igli špriceva, stakala, slomljenih flaša i raznog drugog otpada koji može biti inficiran. 

Ulična etika 

Postoji jedno pravilo na ulicama – ne govorite drugima o onome što ste videli ili čuli. Često mi ljudi govore o svojim ili o životima drugih ljudi, ali ja ih uvek uljudno prekinem i kažem da nije potrebno da ja znam sve te stvari da bih se molio za njih ili im pomogao. Ako poštujete diskreciju, zadobićete poštovanje na ulicama. Od najvećeg je značaja da stvari koje čujete ne prenosite ostalim ljudima iz vaše propovedničke grupe. Mogu vas pogrešno razumeti i kasnije stvoriti situaciju u kojoj može biti ugrožen vaš i životi drugih ljudi. 

Takođe, ne verujem da je Isus prilazio ljudima da bi ih predao vlastima, već da bi dotakao njihova srca.  Sećam se da su me jedno izvesno vreme pratili policajci u civilu i zbog toga mi je postalo neprijatno. Toliko vremena sam provodio u ozloglašenim kvartovima, da predstavnici zakona nisu mogli da shvate šta ja tamo zapravo radim. Tako sam jednom otišao i porazgovarao sa šefom policije, poverio mu se i rekao ko sam i šta sam pozvan da činim na ulicama. Rekao sam mu da ne vodim beleške i da nikada neću nikome reći ono što čujem od ljudi sa kojima razgovaram. Šef policije me je shvatio i poželeo mi sve najbolje. Rekao je da svako koga ću ja uspeti da preobratim – jedna osoba manje sa kojom će on morati da ima posla. Od tada sam imao slobodan pristup u sve delove grada. Ne izlazim na ulice da bih sve što čujem kasnije preneo policiji. Zahvaljujem Bogu što su oni na ulicama, ipak, ja nisam tamo da bih provodio vreme sa njima, niti je to razlog zbog kojeg noću izlazim na ulice. Ja ne želim da moje namere budu pogrešno protumačene od strane onih koje tek treba da sretnem i da im propovedam. Uvek preporučujem i da sa sobom nosite vaše isprave kako biste ih pokazali policiji ukoliko vam ih zatraže. Ostavite veće sume gotovine i vaše kreditne kartice kod kuće. Ja ne nosim sa sobom ništa od vrednosti na ulicama. Ne možete se kretati napolju slobodno dok ste u strahu da ćete izgubiti nešto važno i vredno. Potrebno je da sa sobom samo ponesete stvari koje ćete pokloniti. Poklanjajte Biblije, hrišćanske narukvice, pamflete i nalepnice. Napunite sve džepove tim stvarima. To su ujedno i najbolji načini da mlade zaustavite na ulici i privolite ih da vas saslušaju.   

Odeća koju nosite kada propovedate je takođe veoma važna. Kada izlazim noću na ulice, ja se oblačim sportski. Nosim Nike udobnu, vodootpornu odeću sa velikim džepovima u koje stavljam pamflete i Biblije. Što više budete propovedali na ulicama, više ćete ceniti vodootpornu odeću. Možete biti kilometrima daleko od vašeg automobila u momentu kada počne jak pljusak. Većina onih koje srećem na ulicama oblači se isto tako. Članovi nekih bandi se identifikuju po bojama, pa se oblače u plavo, crveno ili žuto. Ja ne razmišljam mnogo o tome. Ako znam da se u nekom kvartu identifikuju po bojama, ja nosim crne Nike pantalone i belu duksericu, jer ne želim da se identifikujem sa bojama bandi. Takođe, uvek nosim u ruci Bibliju kada sam u kvartovima u kojima ima bandi, kako bih se od samog početka identifikovao kao sledbenik Isusa Hrista.  

Sećam se jedne noći kada sam izašao iz hotela u Los Anđelesu u Kaliforniji na ulice. Otišao sam što sam dalje mogao, a da sam mogao da i dalje vidim vrh visokog hotela u kojem sam odseo. Odmah sam se susreo sa članovima bande i tada sam shvatio da bih mogao imati problema. Bili su obučeni kao pripadnici bande Krv” – u crveno sa, crvenim lancima. Obratio sam se prvo najvećem momku i on je bio veoma neprijatan. Rekao je: “Bolje bi ti bilo da se gubiš odavde.” Ja sam mu rekao: “Izvini momak. Kada ti je neko poslednji put prišao da bi ti rekao da mu je stalo do tebe?” On mi je rekao: “Izvini. Šta ti treba?” Nenamerno sam bio obukao boje druge bande, “Krip”, jer sam nosio plavu majicu. Hvala Bogu na Njegovoj milosti i dobroti. Bog je tada mogao da deluje i moja odeća ipak nije bila problem. Samo uzdignite Isusa  i prepustite mu brigu o detaljima. Učinite koliko sami možete, a Bog će učiniti sve koliko je potrebno preko toga.   

Jovan 12
32 I kad ja budem podignut od Zemlje, sve ću privući k sebi. 

Dvojica spašenih u Los Anđelesu, Kalifornija 

LA In The Street Of The NightKada sam izašao iz restorana, dva momka koje sam ranije video kroz prozor restorana, prošla su ispred mene. Zaustavio sam ih i započeo svoje propovedanje. Zvali su se Hari i Hoze. Poverili su mi da ne mogu da odu u San Hoze zbog svoje bande. Dok sam im propovedao, video sam da su policajci u kolima stalno prolazili pored nas gledajući nas. Hari i Hoze su mi rekli: “Policajci se brinu da ćemo Vas razneti.” Dok sam razgovarao sa njima, izgledalo je da su bili zainteresovani za ono što sam želeo da im kažem i da su bili dirnuti činjenicom da sam odvojio svoje vreme da im to saopštim. Propovedao sam im i pozvao ih da prihvate Isusa. Rekli su da ne veruju da će se išta dogoditi nakon toga, ali da će se ipak pomoliti. Rekao sam: To će biti dovoljno.” Znao sam da me je Gospod poveo ovoj dvojici mladića i da će uraditi ono što je potrebno u njihovim životima ukoliko ga verujući pozovu u svoja srca. Video sam i druge da se na ulici mole da prihvate Hrista, a da ne misle da će se išta dogoditi nakon toga. Poveo sam ih u molitvi da prime Hrista i oni su se, u njihovoj gangsterskoj odeći, naglas molili zatvorenih očiju. Potom su otvorili oči i sa smeškom mi se zahvalili. Razgovarali smo malo potom i oni su počeli da govore drugačije. Rekao sam: “Hej, momci, čujete li sebe? Zvučite drugačije.” Tada su se obojica međusobno pogledali i nasmešili. Priznali su da osećaju promenu i da su srećni što su spašeni. Hari je rekao: “Sada mogu da izbegnem zatvor. Ne mogu više da nastavim da činim ono što i do sada i da zbog toga stalno odlazim u zatvor. Hari i Hoze su me zagrlili snažno kao niko do tada. Vredelo je preleteti više od 2200 km samo da bi njih sreo. Većina spašenih članova bandi na ulicama cene kada neko dođe kod njih noću da bi podelio veru u Hrista sa njima. 

Noćno propovedanje na uličnom ćošku u Los Anđelesu, država Kalifornija 

LA In The Street Of The NightDok smo jednom propovedali na uličnom ćošku, jedan pijanac se osetio uvređenim i otišao da nađe neke svoje prijatelje da bi nas oterali odatle. Kada sam se okrenuo, video sam kako više njih prilazi i izgledalo je da smo u ozbiljnoj nevolji. Dva krupna momka su nam se brzo približavala. Međutim, na ulicama noću Gospod često donosi mir u ovakve situacije. Sve se promenilo kada smo porazgovarali sa njima i pomolili se za njih. U toku svega nekoliko minuta, Lorens i Beni su prišli Hristu. Rekli su nam da su nedavno izašli iz zatvora i da su tražili malo zabave na ulicama. Zapravo, znali smo da su oni došli da bi nas uklonili sa ćoška. Bilo je gotovo neverovatno videti takvu brzu promenu u životima ovih ljudi.  

Noću na ulicama Fort Smita, država Arkanzas 

Sećam se da je, jedne noći kada sam bio na ulicama, neki čovek zaustavio automobil pored mene. Počeo je da mi govori kako je krenuo da ubije ženu, a zatim i sebe. Razgovarali smo i pomolili smo se. Srce tog čoveka se tada promenilo, a time i njegova želja da ubije. Mnogi od susreta na ulicama su vrlo dinamični. Videli smo kako su naši životi spašeni, a često i životi drugih, koji su želeli da to veče počine samoubistvo. Na kraju sam se okrenuo od kola da zakoračim na trotoar i u tom momentu sam se našao licem u lice sa čovekom koji je za glavu bio viši od mene i koji je od mene tražio novac. Iako sam bio svega metar udaljen od njega, zakoračio sam korak ka njemu i rekao mu da treba da se pomolimo. Čovek se tada okrenuo i brzo se udaljio. Ne preporučujem ikome da ovo uradi da bi nekoga zaplašio. Ja sam tada samo bio učinio onako kako sam bio vođen. Ignorisao sam pretnju po sopstveni život i video sam srce jednog nesrećnog čoveka. Zapravo sam bio tužan što je otišao i veoma sam želeo da razgovaram sa njim. Neka i vaše srce bude vođeno potrebom i željom da vidite srce uskraćene osobe, jer je i Isusov život bio motivisan tuđim potrebama.  

Mateja 14
14 I izašavši Isus vide mnogi narod, i sažali se na njih, i isceli bolesnike njihove.   

Sećam se kada me je Bog prvi put pozvao da izađem napolje i sam propovedam. Otišao sam u ozloglašeni kvart u centru grada i propovedao sam ispred jedne bakalnice i na više ulica. Bio sam izašao u ponoć i ostao napolju sedam sati. Tada sam upoznao čoveka koji je za oko 100 kg bio teži od mene i čija je šaka bila tako velika, da mi je pružio tri prsta kada sam mu ja pružio ruku u znak pozdrava. Propovedao sam mu i duboko se nadao da će primiti Hrista. Molio se sa mnom i smešio dok sam gledao njegove zube od čistog zlata i zlatnu ogrlicu. Pomislio sam da je član neke bande, ali nisam bio siguran. Ušao sam potom u bakalnicu, a prodavačica je plačući govorila da sam upravo bio poveo Hristu glavnog člana bande na kojeg su se svi ugledali. 

Nastavila je da mi govori da se on molio sa mnom u trenutku kada je član njegove bande ubio jednog dečaka. Taj čovek je delovao tako prijatno, a njegovo srce je ipak bilo tako tvrdo. Nas dvojica smo kasnije postali prijatelji i često smo razgovarali. Nažalost, jedne noći je uhapšen i izgubio je svoj dom, redak primerak kadilaka Sevili sve svoje prijatelje.  Kasnije sam saznao da se njegov uticaj u bandi prostirao u nekoliko drugih gradova i država. Tužno mi je bilo da čujem da će ostati u zatvoru do kraja života. Čovek kojeg su se svi na ulici plašili, postao je moj prijatelj i nedostaje mi. Molim se da on nastavi da bude uz Hrista i da se seti da, i kada nikoga nije briga, Gospod i jedan propovednik na ulicama noću brinu. O tome se zapravo radi kod propovedanja noću na ulicama. To mora činiti neko kome je stalo do drugih.  

Pitao sam jedne noći u restoranu jednog člana bande na koji način bih mogao da uđem u jedno ozloglašeno područje da bih propovedao, i njegov odgovor je bio: “Samo se ponašaj prema njima kao i prema meni i sve će biti u redu”. Znao sam da je bio u pravu, jer je to upravo ono što ja uvek činim. I vi morate da se prema svakome ponašate isto, bez obzira na to kako neko izgleda ili kako vam deluje. Odvojite vreme u vašoj propovedničkoj službi da, pre nego što krenete da propovedate na ulicama noću, dopustite Bogu da u vašim srcima stvori ljubav za sve ljude.

Jedne druge noći kada sam bio na ulicama, otišao sam u kuću u kojoj se članovi bandi okupljaju i dvojica članova su sedela na ulazu. Zvali su se Moul i Džesi. Bili su to vrlo fini mladići i ja sam im izneo Hristovu poruku. Rekli su: Naravno da ćemo se pomoliti. Svi smo se uzeli za ruke, pognuli glave i pomolili se. Otvorili smo zatim oči i obojica su u isto vreme rekla da sada mogu da vide. Rekao sam: Ne razumem na šta mislite. Oni su rekli: Sva tama je nestala. Kada je Hrist ušao u njihova srca, Gospod ih je oslobodio njihovih zavisnosti i grehova. Iako oni nisu očekivali da će se bilo šta dogoditi, bili su spašeni, jer su se molili u veri poštujući Hrista.  

Skoro godinu dana kasnije, sreo sam Džesija i video sam da mu je bilo malo neprijatno zbog toga. Upitao sam ga: U čemu je problem? Rekao je: Nikad više niste ponovo došli da me odvedete u crkvu. Rekao sam mu da mi je žao i da je pastor koji je tada bio sa mnom, obećao da će svratiti i obići ih. Rekao je: On više nije dolazio. Ja i dalje čitam svoju Bibliju. Ne činim ništa loše. Mogao bih isto tako biti i u crkvi. Video sam tog dana da je, uprkos tome što ih nismo ponovo obišli, Gospod ipak ostao uz njih. Često me kritikuju razni vernici koji kažu: Povesti nekoga Hristu na ulici ne čini nikakvo dobro. Oni nikada neće doći u crkvu”. Da li oni misle da je lakše dovesti u crkvu nekoga ko nije spašen? Zapamtite da Bog čuva one koje mu mi ka njemu uputimo. Ipak, važno je da ponekad i obiđemo one koje smo poveli Hristu. 

Na kraju, preporučujem da se veoma često molite kada ste na ulicama. Područja ozloglašenih kvartova su vrlo napeta i rat na duhovnom planu je tamo veoma jak. Nekada se pomolim jednom i sve bude dobro. Drugi put, međutim, moram da se molim svakih pet minuta da bih video rezultate. Takođe, zapamtite da uvek treba da svežete neprijatelja i prizovete prisustvo Božije na ulice. Uvek će vam trebati Božije usluge i zaštita kada noću propovedate na ulicama. 

Mateja 16
19 I daću ti ključeve od carstva nebeskoga; i što svežeš na zemlji, biće svezano i na nebesima; i što razdrešiš na zemlji, biće razdrešeno na nebesima. 

Vaše propovedanje će biti efikasno onoliko koliko je snažan vaš odnos sa Hristom. Pratite njegovo vođstvo i vidite da li će vas on jednog dana povesti na ulice noću da propovedate ljudima bez nade i bez Hrista.

Nazad Dalje

Copyright © 1998, 1999, 2000, 2001, 2002 Mercy Street Ministries
All Rights Reserved Worldwide.
Disclaimer